(Dorian Božičević, Spectrum 1-2/2002,
Katolički bogoslovni fakultet u Zagrebu)
Veliki broj ljudi, a poglavito oni koji žive u gradovima,
nisu nikada bili u mogućnosti vidjeti Mliječnu stazu ili Zodijačku
svjetlost, a u nekim gadovima, praktički niti zvijezde.
Ta stvarnost, ili bolje rečeno - nemogućnost, vidjeti zvijezde
samo je jedna od posljedica onoga što zovemo svjetlosnim zagađenjem.
Glavna značajka zagađenja svjetlom jest povećanje svjetline
neba za vrijeme noći, uzrokovano umjetnom rasvjetom.
Svjetlosno zagađenje uzrokuje svako nepotrebno ili nekorisno
emitiranje svjetlosti u prostor izvan zone koju je potrebno
osvijetliti (cesta, ulica, trg..), a do koje dolazi zbog upotrebe
neekoloških rasvjetnih tijela, koja su uglavnom i nepravilno
postavljena.
U današnje vrijeme zagađenje svjetlom postalo je jednim od
najvećih neprijatelja astronomije, a da ne govorimo o sigurnosnim,
ekološkim, biološkim, psihološkim i moralno-etičkim implikacijama,
koje ova tema, htjeli mi to ili ne, povlačio za sobom.
U ovom kratkom promišljanju pokušati ću dati teološke temelje
jednom teološko-ekološkom traktatu o ovom problemu.
 |
 |
Post 1-3
Na prvim stranicama Biblije u knjizi postanka nalazimo jedan
izrijek koji nam omogućuje utemeljiti teološki govor o ekologiji:
"Jahve, Bog, uzme čovjeka i postavi ga u edenski vrt,
da ga obrađuje i čuva".
(Post 2,15)
Ova Biblijska rečenica ima osobitu težinu jer su u njoj opisani
Božji darovi čovjeku (uzeti i postaviti) i Božji zahtjevi
prema čovjeku (raditi i čuvati).
Za problem koji ću ja razlagati veoma je bitan pojam; "č
u v a t i", koji u hebrejskom jeziku glasi; "šamar".
Kod ovoga pojma veoma je bitno uočiti da već u ono doba Biblijski
pisac, stari Semit, uviđa da je Zemlju potrebno čuvati, iz
čega možemo deducirati i potrebu za jednim teološko-ekološkim
traktatom.
Ovim promišljanjem neću pokušavati utemeljiti neku ekološku
teologiju ili pak utemeljiti ekologiju kao takvu na teološkom
promišljanju već ću se zadržati na problemu svjetlosnog zagađenja
i to kroz teološko promišljanje utemeljeno na Svetom pismu.
U izvještaju o Stvaranju nalazimo dio texta koji govori o
nastanku Sunca, zvijezda, Mjeseca;
"I reče Bog: Neka budu svjetlila na svodu nebeskom da
luče dan od noći, da budu znaci blagdanima, danima i godinama
i neka svijetle na svodu nebeskom i rasvjetljuju Zemlju. I
bi tako. I načini Bog dva velika svjetla - veće da vlada danom,
manje da vlada noću - i zvijezde. I Bog ih postavi na svod
nebeski da rasvjetljuju zemlju, da vladaju danom i noću i
da rastavljaju svjetlost od tame. I vidje Bog da je dobro.
Tako bude večer, pa jutro - dan četvrti"
(Post 1, 14-19).
 |
 |
U ovom odlomku iz prvog izvještaja o stvaranju vidimo da
Biblijski pisac jasno gleda na stvarnost koju primjećuje u
prirodi, a to je postojanje Sunca, Mjeseca i zvijezda kao
svjetla na nebu, ali vidimo da jasno govori o podjeli između
dana i noći.
Vidimo da je biblijski pisac svjestan reda kojega Bog stavlja
u svemir, reda u kojem postoje dan i noć, svjetlo i tama.
Znamo da je čovjek sam po sebi biće koje uglavnom djeluje
danju, ali isto tako znamo da je uz sav tehnološki napredak
čovjek aktivan i noću, pa stoga potrebuje umjetnu rasvjetu.
Potreba noćne rasvjete nije samo pitanje čovjekove noćne aktivnosti,
nego i pitanje čovjekove sigurnosti i to ne samo fizičke,
nego i psihičke.
Iz rečenog tu treba shvatiti kako ne pokušavam reći da rasvjetu
treba ukloniti nego ju ispravno postaviti, kako ne bi remetila
vrhunaravni red u prirodi za kojega vidimo da je jasno prikazan
i na prvim stranicama Biblije.
Ova jasna podjela dana i noći, svjetla i tame, potrebna je
svim bićima na ovome planetu, jer čini bitan element u stabilnosti
globalnog ekosustava.
Pokušajmo zamisliti posljedice po prirodu, ali i ne samo nju,
već i ljudsko društvo, kada bi stalno bio dan, kada ne bi
postojala noć.
Mislim da je vrijeme da se ozbiljno priupitamo koje bi to
biljne i životinjske vrste uopće uspjele preživjeti, koliko
bi ljudi patilo od nesanice i drugih poremećaja u bioritmu,
koiko bi to pogubno po sav život na zemlji?
 |
Praktična teologija - pitanje poruke
Sada smo uvidjeli neke od posljedica koje proizlaze iz činjenice
postojanja svjetlosnog zagađenja i promislili taj problem
na osnovama Svetog pisma.
Mislim da je potrebno tematizirati i jednu drugu stvarnost,
a to je pitanje rasvjete na našim crkvama.
Naše su crkve često loše, ili bolje rečeno - preosvijetljene.
Kod ove konstatacije imam potrebu pitati se kakovu mi to poruku
odašiljemo svom tom rasvjetom, svim tim svjetlom, svim tim
sjajem?
U teologiji poznat nam je pojam svjetla kao pojam koji opisuje
stvarnost dobra i pojam tame kao pojam koji opisuje stvarnost
zla, ali nasmijemo zaboraviti da prekomjerni sjaj podrazumijeva
i stvarnost zla!
Vratiti ću se ponovo na prve stranice Svetog pisma i to na
svima poznati text o babilonskoj kuli (Post 11, 1-9) koja
govori o istoj želji, težnji koja se tematizira i kod pitanja
izvornog grijeha, a odnosi se na ideju; "biti kao Bog"
ili "doseći Boga".
Čovjek je od početaka imao tu ideju i iz Biblijskih textova
vidimo i znamo kamo to vodi, pa stoga u primjeni ove stvarnosti
na pitanje rasvjete na našim crkvama pokušavam promisliti
o poruci koju mi odašiljemo.
Pitam se želimo li mi svom tom rasvjetom i sjajem odaslati
poruku u kojoj je jasno da gradimo Babilonske kule od svjetla
koje pokušavaju dotaći samoga Boga ili bi naša poruka uz jednu
dobro postavljenu i ne preobilnu rasvjetu trebala biti više
u stilu; "mi bdijemo i molimo"?
Pitam se razmišlja li tko kako ova čisto izvanjska stvar utječe
na jednog vjernika, ili još bolje na nekoga tko nije vjernik?
Ostavljam ovo promišljanje otvorenim svima.
Neka pokušaju sami odgovoriti na pitanja, a kada dođu do odgovora,
nadam se da će nešto učiniti u duhu kršćanstva, kako bi svima
bilo bolje!
|
